sub - 13.12.2008

nepoznati autor nije stavio ime posta...

Slika na MojBlogu

Prvo, želim vas sve pozdraviti te one kojima se ne da čitati moje tekstove neka slobodno odu... neće mi biti žao..

Bravo, ti si moj junak

Tko sam ja?  To pitanje mi se stalno mota po glavi. Zašto nisam hrabar i cool kao moji prijatelji? Možda zato što sam kukavica? Sigurno je to pravi odgovor. Dok Marko preskače zidove i dok se penje na visoko stablo, ja sjedim i gledam ostale. Luka hoda po rubu platoa i ničega se ne boji. Nisam hrabar kao Luka, Marko, ali nisam ni cool kao Tin, Ivan i Mladen. Ja nikad nisam kao Tin imao puno cura. Nisam se nikada oblačio kao on. Kada Tin dođe u školu s dugim, širokim, plavim trapericama i lančićem oko vrata, svi ga hvale. Isto tako ivana koji nosu naočale iako je vani oblačno i majce iz drugih država...

Ovo mora prestati! Zašto je svima osim Sari i meni život zabavan? Moj problem je što nisam moderan. Ne slušam rap i rock glazbu, ne oblačim se kao ostali, nije mi ugodno kod Marka na tulumu... STAROMODAN SAM! Od danas ću se promijeniti, postat ću cool! Znam da će biti teško raditi stvari koje rade dečki.... Nisam siguran želim li i mogu li uopće postati hrabar? No eto... budem i ja sad bio moderan. Posjetit ću Avenue Mall (ak sam dobro napiso), onda ću se penjati na drvo, skakati sa zidova te dolaziti na više tuluma.

Krenuo sam.... u New Yorkeru sam kupio 6 majca, lance i sunčane naočale. Na tulumima sam više pjevao i plesao, bilo je super... Samo sam znao da to više nisam ja, jednostavno sam se počeo udaljavati od sebe samoga. Prolazili su dani i tako su jednog dana... popodne, poslje škole dečki skakali sa zida na drugi zid. Prvi je bio Ivan.... malo je okljevao no uspio je... iza njega Tin i Marko... oni su uz malo više okljevanja preskočili.. I, sad sam ja bio na redu... "Hajde skači", vikali su. Znao sam, ako preskočim bit ću cool, ali sam se bojao i nisam izostavio mogućnost ako padnem. Ovo je sad... Biti ili nebiti! Zašto se tako teško odlučiti? Dvoumio sam se i poslje odlučio odustati. Svi su me zezali i rugali su mi se!

Sutra u školi, prišla mi je Sara s riječima: "Ti si moj junak!" ...................................sad sam sretan......................................

 

Ovim tekstom koji sam napisao... želio sam poručiti da barem u nekim situacijama zadržite svoj JA... poslje će u životu biti jako bitan taj JA... Danas je društvo takvo da jako utječe na mladež.... no bit ćete pravi tek tada kada će te imati svoj ja, a na kraju... vidite da i takve... pametne dečke koji imaju svoj ja neko voli....

Pozdravljam vas te nadam se da ste barem malu pouku izvukli iz mog prvog posta na mom drugom blogu...